Na jednom lokalnom portalu danas je objavljeno otvoreno pismo takozvanih “radnika koji žele da rade” iz JKP “Gradski vodovod”.
Dobro ste pročitali – posle “studenata koji žele da uče”, sada smo dobili i “radnike koji žele da rade”. Izgleda da je Prokuplje, bar po tome, uspelo da bude prvo u Srbiji.
Ukratko, autor(i) pisma – koji se nisu potpisali – tvrde da upravo oni obavljaju najveći deo posla u preduzeću, dok su ostali, kako navode, neradnici koji ništa ne rade, a sada žele da štrajkuju. U pismu se, između ostalog, iznose tvrdnje o velikim krađama, neradu i potpunom rasulu u preduzeću.
Nakon objavljivanja tog pisma, našoj redakciji obratio se jedan od zaposlenih koji podržava štrajk. On nam je dostavio satirični odgovor pod nazivom “Otvoreno pismo zahvalnosti”, potpisan u ime kolektiva udruženja “Samo da preživimo do sledeće plate”, kao svojevrsni osvrt na navode iz prethodno objavljenog pisma.
Pismo prenosimo u celosti:
“OTVORENO PISMO ZAHVALNOSTI: Hvala vam, junaci, što nam kvarite prosek!
Napisao: Kolektiv udruženja “Samo da preživimo do sledeće plate”
Šokirani, zatečeni i duboko potreseni saznanjem da među nama postoje pojedinci koji na posao ne dolaze samo da bi popili tri kafe i uzdahnuli 47 puta dnevno, osećamo moralnu i radnu obavezu da se javno obratimo.
Ovo pismo posvećujemo tim neopevanim herojima našeg radnog mesta — kolegama koje zapravo hoće da rade.
Titani efikasnosti u moru nerada.
Dok mi, obični smrtnici, prvih sat vremena radnog vremena trošimo na analiziranje vremenske prognoze, tračeve iz susedne kancelarije i mentalne pripreme za povratak nerada, vi ste već u 07:05 spremni “ko zapeta puška” za nove radne pobede.
Kako? Odakle vam ta nadljudska snaga? Da li se hranite svetlošću ili čistim adrenalinom?
Nismo mogli a da ne primetimo sledeće podvige koje svakodnevno izvodite:
• Odgovaranje na mejlove i sve radne zadatke u roku od 5 minuta.
• Rad bez pauze od pola sata za „hvatanje vazduha” Vaše junačke radne grupe.
• Dobrovoljno prijavljivanje za prekovremeni rad.
Hvala vam što nosite firmu (i našu grižu savesti)
Drage kolege radnici, hvala vam. Zbog vas direktor i opštinski ocii dalje veruje da je naša firma produktivna. Zbog vaše prekomerne radne etike, mi ostali možemo neometano da planiramo vikend već od utorka ujutru.
U znak zahvalnosti, obavezujemo se da ćemo vam svako jutro ostaviti najsvežiju kafu, sklanjaćemo vam se s puta dok jurite po hodnicima, objektima, gradilištima i nikada vas nećemo zvati na pauzu — jer znamo da bi to samo usporilo vašu nezaustavljivu mašineriju.
Nastavite tako, svet ostaje na vama (a nama prepustite pauze)!”








